Još jedan Srbin rođen u Americi zablistao je ovih dana na sportskom polju.
Kik-bokser Siniša Jović osvojio je zlatnu medalju na prvenstvu SAD i tako se izborio za mjesto u nacionalnom timu na VAKO Svjetskom prvenstvu u kik-boksu, koje će biti održano u Abu Dabiju, kao i Panameričkim igrama u Južnoj Americi.
Jović, koji se takmiči u kategoriji do 178 funti, rođen je u mjestu High Point, država Sjeverna Karolina, SAD, a odrastao je u Bijeljini i u Ohaju.
“Moja porodica porijeklom je sa Majevice, za koju me vezuju lijepe uspomene iz vremena kada sam još bio dječak. To mi je pomoglo da naučim i nikad ne zaboravim srpski jezik, iako sam rođen daleko od otadžbine, na šta sam veoma ponosan. Ponovo sam se vratio sa porodicom u Ameriku kad sam imao devet godina”, kaže Siniša Jović na početku razgovora za Serbian Times.
“Treniram kik-boks od sedme godine, kada me majka u Bijeljini upisala na karate i u boks. Nemam idole među sportistima, a moj jedini idol bio je i ostaće Isus Hrist. Omiljeni borci su mi bili Brus Li, Fjodor Jemeljanenko, Muhamed Ali, Roj Džons Junior i Endi Hug”.
Iako je nedavno postao reprezentativac SAD, kaže da bi rado njihov dres zamijenio za dres srpske reprezentacije.
“Volio bih u budućnosti da nastupam za Srbiju, jer to je moja zemlja, moj narod. Znam da Srbija ima odlične kik-boksere koji osvajaju medalje na svjetskim takmičenjima, pa se nadam da će me neko iz tamošnjeg saveza primijetiti i pozvati”, poručuje Jović.
Kaže da od malih nogu prati sve srpske sportiste.
“Đoković je jedan od mojih omiljenih sportista. Volim i Jokića, Luku Dončića, kome je otac Srbin, a u kik-boksu Radeta Opačića. Nekada sam takođe pratio Peđu Stojakovića i Vladu Divca. Naravno, kada su velika takmičenja, svjetska prvenstva i Olimpijade, pratim naše reprezentacije i zdušno navijam”.
Na pitanje koliko Amerika vodi računa o tzv. malim sportovima poput kik-boksa, Siniša je ekipu Serbian Timesa iznenadio odgovorom:
“Sjedinjene Američke Države su jedna od rijetkih zemalja koja nema Ministarstvo sporta i ne finansira sportiste koji se priključe njihovoj reprezentaciji. Ne postoji svijest o tome i ja se svojim javnim nastupima trudim da skrenem pažnju i nadam se da će u budućnosti naša velika zemlja povesti više računa o svim sportistima koji je predstavljaju”.
S obzirom na to da mu država ne pomaže, Siniša Jović mora sam da prikuplja novac za putovanja i takmičenja:
“Trenutno sam u potrazi za sponzorima koji bi mi pomogli da pokrijem moje putne troškove, a ja bih zauzvrat promovisao njihov brend na lokalnom, nacionalnom i međunarodnom nivou. Nadam se da će ova priča privući pažnju srpske zajednice i da će neko prepoznati svoj interes u saradnji sa mnom”.
Za kraj razgovora, Siniša, koga zbog preciznih udaraca zovu Snajper, je poželio da nešto poruči mladima koji tek počinju svoje sportske karijere:
“Moj pokojni djed Cvjetko govorio je mojoj majci, a ona meni: „Šta god radiš u životu, bilo to ono najmanje ili najveće, radi sve sa 100 posto ljubavi, srca i duše, pa će ti sve biti lako i radosno.“
